Kako bolje provesti prvi dan ljeta nego pobjeći iz gradske vreve i vrućine u nedirnuti
dio gorske Hrvatske, u Lokve i na Lokvarsko jezero u potragu za kapitalnom štukom.
Naravno, kada kao ja idete prvi puta na neku vodu, bez pratnje lokalnih ribolovaca, iluzorno
je očekivati neki kapitalni upis, ali nada uvijek postoji, zar ne? 😉
Za Lokvarsko jezero potrebno je rentati čamac s električnom pentom (ako ih sami već ne
posjedujete) koji sam dogovorio preko Danijela Šnajdara (hvala Danijel!) te sam se ujutro
uputio na jezero i dan započeo od ribičke kuće u razgovoru s lokalnim šaranašima koji su noć
proveli na Mrzloj vodici, manjem jezeru odmah kraj Lokvarskog bogatog šaranom i štukom.
Kako mi je voda nepoznata, a jezero duboko, preporuka ostalih ribolovaca, a i moj
zdrav razum rekli su mi da se većinom koncentriram na lov u uvalama i kraj obale te koristeći
tehniku trollinga krećući se od uvale do uvale na dubokim dijelovima jezera.
Nakon pređene dvije uvale na trećoj se nešto počelo i događati, na silikon sam osjetio
dva griza, kontrirao i ništa…nastavim vući varku i šta vidim!? Štuka od kojih osamdesetak
centimetara nezainteresirano prati varku…“O ne!“, pomislim u sebi jer mi je to na domaćim
vodama znak da to jutro ili u najgorem slučaju taj dan štuka ne prima.
Pomalo depresivan nastavljam isprobavati svu plejadu varki, ali ništa ne igra, samo grgeči
prate varku.
Mijenjam pozicije na uvalama i uživam u prirodnim ljepotama jezera i Gorskog kotara
i još se uvijek nadam nekom raubu.
Prvi raub dolazi uvijek kada se najmanje nadaš. Pri trollingu na Rapalin Shadow Rap
Deep dogodio se griz. Uzbuđen, primam štap u ruke i gasim motor, ali prekasno. Riba se
oslobodila i jedino šta sam vidio je njen pobjednički skok u zrak…pastrva! Riba koju nikada
nisam imao priliku uloviti niti sam lovio na vodama gdje je ima. Moja frustriranost poprima
već očajne razmjere…
Nastavljam s ribolovom mijenjajući varalice i pokušavajući prevariti nekog
grabežljivca jer sada znam da i primaju. Lagano pretražujem obake uvala i trud i upornost su
se napokon isplatili. Pri jednom rakvom zabacu uz obalu imam udarac na vobler. Prva
pomisao je štuka, ali ju brzo odbacujem kada vidim tijelo i boju ribe…pastrva! Lokvarska
ljepotica je prevarena. Osjećaj sreće i ushićenja me prelijeva kada sam ribu doveo do
podmetača. Moja prva pastrva u životu, i to kakva!
Nakon ovog ulova ostatak ribolova prošao je u ugodnoj atmosferi uz još nekoliko
klenova kojima ovo jezero obiluje. Također sam vidio veliki broj šarana u plićoj vodi koji su
se mrijestili radi hladne vode.
Na kraju mislim da ću se opet vratiti na jezero u potrazi za kapitalnom štukom, ali i u
proljeće sljedeće godine da uhvatim možda i koju još veću pastrvu kojima ova voda obiluje.
